Ne postoji izvanredno stanje klime
Znanost o klimi bi trebala biti manje politična, a klimatske politike trebale bi biti znanstvenije. Posebno bi znanstvenici trebali naglasiti da rezultati njihovih modela nisu rezultat čarolije: računalne modele su napravili ljudi. Njihovi rezultati potpuno ovise o onome što su teoretičari i programeri postavili u njih: hipotezama, pretpostavkama, odnosima, parametrizacijama, ograničenjima zbog stabilnosti, itd. Na žalost, u glavnoj struji klimatske znanosti većina ulaznih podataka i pretpostavki nije objavljena.
Vjera u rezultate modela je vjera u ono što su njihovi autori stavili u njih. Ovo je upravo problem današnje klimatske diskusije za koju su klimatski modeli od središnjeg značaja. Klimatska znanost se izrodila u diskusiju zasnovanu na vjerovanjima, a ne zdravoj samokritičnoj znanosti. Trebamo se osloboditi naivnog vjerovanja u nezrele klimatske modele. Ubuduće istraživanje klime mora značajno više pridati važnost empirijskoj znanosti.
Ne postoji izvanredno stanje klime
Globalna mreža
1961
znanstvenika i stručnjaka je pripremila ovo hitno priopćenje. Znanost o klimi treba biti manje politična, a klimatske politike znanstvenije. Znanstvenici se trebaju otvoreno suočiti s nesigurnostima i pretjerivanjima u svojim predviđanjima globalnog zagrijavanja, dok političari trebaju bez strasti izračunati stvarne troškove, kao i zamišljene koristi svojih političkih mjera.
Prirodni i antropogeni (ljudski) faktori uzrokuju zatopljenje
Geološki podaci otkrivaju da se klima Zemlje mijenjala od postanka planeta, s prirodnim hladnim i toplim fazama. Malo ledeno doba je završilo nedavno, oko 1850.g. Zbog toga nije iznenađenje da smo sada u razdoblju zatopljenja.
Zatopljenje je puno sporije nego što je predviđeno
Svijet se zagrijava znatno manje nego što je IPCC predvidio na osnovi modeliranog antropogenog forsiranja (zračenja). Raskorak između stvarnog i modeliranog svijeta nam govori da smo daleko od razumijevanja klimatskih promjena.
Klimatske politike se oslanjaju na neodgovarajuće modele
Klimatski modeli imaju mnoge nedostatke i ni izdaleka nisu vjerodostojni kao oruđe globalne politike. Oni preuveličavaju efekt stakleničkih plinova kao što je CO2. Dodatno ignoriraju činjenicu da je obogaćivanje atmosfere s CO2 blagotvorno.
CO2 je hrana za biljke, osnova cjelokupnog života na Zemlji
CO2 nije zagađivač. On je ključan za cjelokupni život na Zemlji. Fotosinteza je blagoslov. Više CO2 je blagotvorno za prirodu i ozelenjivanje Zemlje: dodatni CO2 u zraku je potaknuo porast globalne biljne mase. To je također dobro za poljoprivredu jer širom svijeta povećava prinose usjeva.
Globalno zagrijavanje nije povećalo prirodne katastrofe
Ne postoje statistički dokazi da globalno zagrijavanje pojačava uragane, poplave, suše i slične prirodne katastrofe niti da su one učestalije. No, postoji obilje dokaza da su mjere smanjivanja CO2 emisija štetne i skupe.
Klimatska politika mora uvažavati znanstvenu i ekonomsku stvarnost
Ne postoji izvanredno stanje klime, tako da nema razloga za paniku i uzbunu. Žustro se protivimo štetnoj i nerealističnoj politici nulte stope emisije CO2 predviđenoj za 2050. Ako se pojave novi pristupi, a sigurno hoće, imamo dovoljno vremena da promislimo i ponovno se prilagodimo. Cilj globalne politike bi trebao biti „blagostanje za sve“ osguranjem stalne pouzdane i priuštive energije. U razvijenom društvu muškarci i žene su obrazovani, stopa nataliteta je niska, a ljudi brinu o svom okolišu.
Epilog
Svjetska deklaracija o klimi je okupila vrlo različite kompetentne stručnjake iz cijelog svijeta*. Značajno znanje i iskustvo ove grupe je neophodno da bi se postigao uravnotežen, nepristran i kompetentan uvid u klimatske promjene.
Od sada nadalje ova grupa će raditi kao „Vijeće globalne klimatske inteligencije“. Vijeće CLINTEL-a će davati željene i neželjene savjete o klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji vladama i tvrtkama širom svijeta.
* Ono što se računa nije broj eksperata nego kvaliteta argumenata