Guus Berkhout

Ogromne poplave u Europi su pokazale da sustav odvodnje u EU nije uspio zaštititi stanovništvo. Čak i na jugu moje zemlje (Nizozemske), koja ima odlične rezultate vodnog upravljanja su nastale ogromne štete. Kako se to moglo dogoditi?

Građani okrivljeni
Situacija uz morsku obalu i velike rijeke u mojoj zemlji je prilično dobra, što je osiguralo da nije bilo ljudskih žrtava. Bez obzira na to, predstoji još puno posla na kanalima, pritokama i lokalnim potocima. U jugoistočnoj Nizozemskoj poplava je potpuno poremetila uobičajeni život. Već smo primijetili takve nedostatke za vrijeme velikih poplava ranih 1990.-tih godina. Također smo uočili da su tadašnji državni i lokalni političari prebacili svou odgovornost tako što su okrivili emisije CO2. Sad, nakon trideset godina, ništa se nije promijenilo. Ponovno europski političari tvrde da nisu odgovorni za žrtve i štete, nego da su to građani i poduzetnici koji su odbili sudjelovati u “zelenoj” igri klimatskog izvanrednog stanja – drzak način za prikrivanje vlastitog neuspjeha.

 Od smanjivanja šteta prema prilagodbi
Nema sumnje da smo u periodu globalnog zagrijavanja, kao što se to dogodilo bezbroj puta u povijesti našeg planeta. Geološki podaci jasno pokazuju da su se razdoblja zagrijavanja i hlađenja stalno izmjenjivala, ali još uvijek ne znamo kako radi složen klimatski mehanizam. U svakom slučaju, odnos između emisija CO2 i vremenskih ekstrema je znanstveno vrlo nevjerojatan (vidi ilustraciju)

Selo u Njemačkoj

Povijesni podaci pokazuju da su se visoki vodostaji i poplave događali mnogo puta u prošlim stoljećima.

Pripisati sadašnju poplavu emisijama CO2 je potpuna izmišljotina.

Sve ove povijesne informacije su poznate vlasti. Umjesto djelovanja vlast samo zanima ulaganje u smanjenje CO2.

Kad pogledamo činjenice vidimo da su, za razliku od klimatskog smanjivanja utjecaja (manje CO2), prilagodbe klimi (zaštitne mjere) donijele ogromno smanjenje klimatskih žrtava posljednjih desetljeća. Zašto “zeleni” vlastodršci nisu ništa naučili iz toga? Toliko su zauzeti investiranjem u smanjenje CO2 da sramotno malo sredstava ulažu u učinkovite zaštitne mjere.

Vrlo dobro znamo da su zemlje poput Kine i Indije odgovorne za najveći dio svjetskih emisija CO2 i da će ih dodatno značajno povećati izgradnjom stotina novih termoelektrana na ugljen. Doprinos EU globalnoj emisiji CO2 je samo 6%, a onaj od Nizozemske je manji od 0.5% (!). Što god EU činila s CO2 ima vrlo malo značaja, a u slučaju Nizozemske nikakvog. Ono što bi imalo odlučujući učinak je sređivanje sustava odvodnje. Uspjeh je zagarantiran!

Sudske odluke zasnovane na klimatskim modelima
Sudska odluka u slučaju Urgenda zaklade protiv države Nizozemske iz 2015. godine je zahtijevala od nizozemske Vlade da do 2020. godine za 25% smanji CO2 emisije u odnosu na one iz 1990. godine. Odluku je podržao Vrhovni sud potvrđujući da je nizozemska Vlada, radi zaštite ljudskih prava, obvezna smanjiti emisije CO2. To će značiti trošenje milijardi! Radi se o apsurdu, jer smo ranije spomenuli da nizozemske emisije CO2 čine, bez obzira što mislili o njihovoj vezi s globalnim zagrijavanjem, samo 0.5% svjetskih. Zaključak, primorani smo potrošiti milijarde u ništa i zanemariti, uz ostale prioritete, naš sustav odvodnje.

Glavna uloga vlada u 21. stoljeću je služiti dobrobiti stanovništva, u što je uključeno održavanje javne infrastrukture i njeno prilagođavanje promjenjivim okolnostima. Ovo se posebno odnosi na vremenske ekstreme, jer se u tim slučajevima mogu spriječiti gubici i štete. Dobro je poznato da prilagodba osigurava veliku korist uz malo ulaganje. Zašto onda dozvoljavamo “zelenim” političarima da nastavljaju sa svojim zlonamjernim CO2 mjerama? Zašto ih ne zaustavimo u trošenju desetaka milijardi poreznog novca na nepouzdane i neekonomične elektrane na bioplin i vjetroturbine? Tako preusmjeravaju novac od vrlo potrebnih ustava, crpnih stanica i nasipa.

Vlade država su taoci “zelenih”
Početkom srpnja (četiri (!) dana prije poplava) hidrolozi su upozoravali vlasti o velikim kišama. Političari i mediji su zanemarili ova upozorenja. Umjesto toga potpredsjednik Europske Komisije Timmermans je pričao gluposti o CO2. Građani su ostavljeni u neznanju, obavljali su svoje svakodnevne poslove ne znajući za nailazak ogromne količine vode. Posljedica toga je gubitak previše ljudskih života u Njemačkoj i Belgiji. Kakav plan, ovaj “Zeleni plan”! Da li je ovo uvod u ono što svijet može očekivati kad klimatski alarmisti preuzmu vlast?

Na kraju, posebna poruka za Timmermansa i njegove zlonamjerne klimatske saveznike. Skinite barem jednom svoje CO2 zastore s očiju, upotrijebite milijarde koje planirate protratiti na CO2 projekte i ubrzajte europski program zaštite od poplava. A vi, “zeleni dileri”, prestanite upotrebljavati navodne klimatske promjene za prikrivanje svojih sumornih neuspjeha.

Guus Berkhout je professor emeritus geofizike, član Kraljevske nizozemske akademije znanosti (KNAW), viši član Nizozemske akademije inženjerstva (AcTI) i predsjednik CLINTEL-a.